Umjesto 19.500 kn Generali daje samo 2800 kn! Za štetu osiguranje daje 7 x manje od stvarne štete.

Ne priznaju ovlaštene vještake, servisere, neovisne procjenitelje. Čak ni Dekra-u.

Prema dostupnim podacima, svaki automobil koji je stariji od 6 godina završava u „totalki“, jer to je najbolji način kako da osiguravatelji ne vrate auto u stanje u kakvom je bio prije nezgode i naravno da masno pri tome zarade.

To što velik broj osiguravatelja radi u Hrvatskoj ne samo da je nepošteno, netržišno i poslovno neodrživo, već je i posve rubno. Na samoj granici posla za kojeg možemo smatrati da je uredan.
Nekorektnu procjenu štete  je kao primjer iznio u javnost vlasnik vozila i oštećenik Nikola Carević, koji je pokušao dati na popravak svoje vozilo u servis po procjeni Generali osiguranja. Stručnim pregledom i usporedbom s izvidom štete Generali procjene djelatnici servisa su ustanovili da se ne može popraviti vozilo po procjeni osiguravatelja. Na žalost gospodina Carevića, Generali osiguranje, baš kao i većina drugih osiguravatelja, suprotno zakonu, preuzeli su i monopolizirali ovaj posao. I to usprkos činjenici što su u klasičnom sukobu interesa. Zamislite nonsensa, oni procjenjuju štetu koju moraju platiti. Pa naravno da će učiniti sve da ta procjena bude što manja i da smanje cijenu popravka. Nerijetko svojim ponižavajućim procjenama tjeraju vlasnike oštećenih vozila na nekorektne nagodbe, a one su ništa drugo nego najčešće prevara za oštećenika.

Najbolje je to na svojoj koži osjetio vlasnik vozila gosp.Carević koji je karambolirani auto dovezao u servisnu radionicu Damira Blažuna.
Račun za korektan popravak po pravilu struke treba biti 19.700 kuna, a po predmetu na izvidu štete ponuđena je sramotna nagodba od strane Generali osiguranja na svega 2800 kuna.

Kako je moguće takvo odstupanje?

Vlasnik servisa Damir Blažun, kao dugogodišnji ovlašteni procjenitelj za nekoliko osiguravatelja je prijavio po protokolu naknadni izvid i argumentirao novu procjenu štete sukladno pravilu struke.
,Pregledom sam prvo procjenu i ponudu za popravak po Generaliju… Međutim, naknadnim utvrđivanjem utvrdio sam da je bočna stranica za zamjenu, a ne za popravak iste sukladno pravilima struke. Međutim, procjenitelj Generali osiguranja je odbio zamjenu nego popravak koji nije izvediv i korektan prema oštećeniku. Ostaju pri tome i ne prihvaćaju ponudu mog servisa kao naknadu štete za oštećenika”, govori Damir Blažun.

 Sve oštećenike jedino zanima da im auto bude kao i prije karambola

Nikolu Carevića je jedino zanimalo da auto, koji mu je dovezen na popravak, vrati u stanje u kojem je bio prije nezgode. Zapravo, to je jedino što svatko od nas očekuje kad mu se dogodi karambol za koji nije kriv. Svi želimo ništa drugo nego samo auto kakav je i bio. Vlasnik servisa  Damir Blažun profesionalno želi odraditi posao prema klijentima.

Ovlašteni serviseri dobro znaju kako zakonom nisu zabranjeni stručni neovisni procjenitelji, pa ni takva stručna poduzeća. Kada je Damir Blažun shvatio da će klijent biti zakinut za prava na korektan popravak odlučili su procjenu povjeriti firmi DEKRA, neovisnom međunarodnom procjenitelju. Zanimljivo, njihova je procjena bila 19.500 kuna ili samo 200 kuna manje nego što iznosi procjena servisa  ili čak 7 puta više nego što nudi Generali osiguranje. 

Ne može štetu procjenjivati onaj tko je i plaća, stop osiguranjima

Ovaj slučaj samo je još jedan ubojiti primjer kako ne može štetu procjenjivati onaj tko ju i plaća, a da to nije u suglasju s realnim životom, s procjenama servisa, neovisnih procjenitelja. Tako što je potrebno osigurati, jer stvarni troškovi su zapravo pravo mjerilo.

Hrvatska udruga auto struke što zbog ovakvih problema, a što zbog brojnih drugih nelogičnosti prigodom isplata šteta, nagodbi, procjena… traži izmjene zakona koji reguliraju ovo područje. Traže ništa drugo nego da se osiguravateljska društa ponašaju jednako kao i u ostalim civiliziranim državama Europske unije. Na to ih obavezuju i europski zakoni, no oni koriste nesređenost hrvatskog tržišta i nameću uvjete koji se ne mogu ni pomisliti primijeniti u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Sloveniji… Apsurdno je kako je većina osiguravajućih društava u vlasništvu stranog kapitala i kako im ovakav način odnosta spram oštećenika ne bi ni na pamet pao u domicilnim državama.

Da se ne spominje nametanje cijene rada od samo 100 kuna za legalizirane radionice i 120 kuna za one u vlasništvu ovlaštenih servisera brendova koje zastupaju.

Prema podacima, svaki auto koji je stariji od 6 godina završava u „totalki“

Dovesti oštećeno vozilo u prvobitno stanje je jedino što svatko od nas očekuje kad mu se dogodi karambol za koji nije kriv. Svi želimo ništa drugo nego samo auto kakav je i bio.

 Apsurdno je kako je većina osiguravajućih društava u vlasništvu stranog kapitala i kako im ovakav način odnosa spram oštećenika ne bi ni na pamet pao u domicilnim državama.

Po sadašnjem sistemu kao i kod procjene popravka, odštetni zahtjev diktiraju osiguranja. U velikoj većini slučajeva proglašavaju totalnu štetu (dakle vozilo je tehnički ili ekonomski neisplativo za popravak) te oštećenicima daju nagodbu bez ikakvih dokaza i kalkulacija zašto je ponuda takva. Samoinicijativno procjenjuju vrijednost vozila oštećenika prije štetnog događaja (bez dokaza) kako bi proglasili totalnu štetu. U Hrvatskoj je to ogroman problem, kojeg vladajući nisu niti svjesni. U Hrvatskoj svaka veća šteta završava kao „totalka“ dok je u stvarnosti vozilo za popravak. Osiguravajuće društvo ponudi određenu svotu novaca kao nagodbu (bez PDV-a) oštećeniku i još pronađe ponudu za ostatak vrijednosti vozila odnosno „karambola“. Taj karambol otkupljuju nakupci vozila koje to vozilo popravljaju u neregistriranim radionicama bez računa popravka. Takvo vozilo registriraju bez dokaza da je vozilo popravljeno s originalnim dijelovima i po pravilima struke u stanicama za tehnički pregled te kasnije završava u oglasniku i po pravilu kod novog vlasnika koji nije ni svjestan povijesti svog vozila a kamoli njegove sigurnosti!

Dok ovo pišemo još uvijek nije poznato hoće li mirnim putem oštećenik gosp. Nikola Carević ostvariti svoje pravo na  obeštećenje popravka vozilo sukladno pravilu struke?

Sreća u nesreći je za njega što mu je vozilo u voznom stanju i može ga koristiti za obavljanje svoje TAXI djelatnosti. A što bi bilo da nije u voznom stanju? Kako bi radio kao taksist i tko bi tada nadoknadio dodatnu štetu?  Nisu svi oštećenici takve ‘sreće’.