Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranja grubo je i bezuspješno pokušao zaštititi interese monopola privilegiranih osiguravajućih društava. Do posljednjeg daha bezuspješno se trudio spriječiti neminovno. U medijima je širio neistine te prozivao HUAS da štiti samo svoje parcijalne interese. Ovo je naša HUAS reakcija na pokušaje osiguravateljskog lobije da spriječi civilizacijske, zapravo europske standarde i zakone!

Upravo je gospodin Pauković jedan od onih koji štite monopol i posve mu je netočna teza kako Nacrt novog zakona i sam Zakon koji je već prošao javnu raspravu, Vladu te čitanja u Saboru ne donosi tektonske promjene o kojima već jedno dulje vrijeme progovara Udruga HUAS

Hrvatski ured osiguranja širio je neistine, a sve kako bi ostalo sve po starom. E neće više nikad biti da osiguravatelji imaju monopol, da ne priznaju legalne račune, da određuju satnicu manju i od 13 eura, da sami određuje tko smije, a tko ne smije popravljati vozila.

HUAS

Sasvim je jasno da promjene dolaze i da će osiguratelji morati prilagoditi svoje poslovanje novim pravilima igre, onim europskim! Osiguravateljima ne odgovara da se uvede red na tržište obveznog auto osiguranja u RH jer će onda morati imati principe rada kao i osiguratelji koji posluju u drugim državama članicama EU. Sad je tome kraj!

Samo kod nas postoji nakaradni sustav procjene šteta u kojem pravna osoba koja štetu mora platiti istu štetu i sama procjenjuje preko svojih zaposlenih procjenitelja, a zatim odmah nakon famoznog, a pravno neuređenog pojma izvida štete, nude sramotne nagodbe gdje su ponuđeni iznosi višestruko manji od stvarne štete.

Neka iz Hrvatskog ureda za osiguranje objasne kako to da u Njemačkoj nagodbe iznose svega 5 % isplaćenih šteta dok je sve ostalo preko računa popravaka. Kod nas nagodbe sudjeluju sa čak 70 posto i na to osiguravatelji izbjegavaju platiti PDV.

huas

Napisao: HUAS

Foto: N1/screenshoot

U nemalo medija Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranje, pokušao je nemoguće. Pokušao je braniti neobranjivo i dalje omogućavati poslovni model koji je osiguravao njegovim poslodavcima, osiguravateljima, ne pripadajuću im moć. Nimalo čudno, jer puna tri desetljeća osiguravajuća su društva u Hrvatskoj primjenjivala balkanske standarde.

Oni su među posljednjima koji će, eto „silom i našom“ upornošću, morati prihvatiti civilizacijska pravila, ona koja odavno vrijede u zajednici kojoj Hrvatska pripada, Europskoj uniji.

Što mi to dobivamo s velikim promjenama u Zakonu o osiguranjima? Ništa drugo nego sve ono što vrijedi u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji…, pa i susjednoj Sloveniji. Zašto pozitivne europske procese nisu počeli implementirati još 2008. kad im je to trebao biti prioritet, jer Hrvatska je tad potpisala pred pristupne pregovore s Europskom unijom i obavezala se uskladiti s njihovim zakonodavstvom?

Nisu na to osiguravatelji pomišljali ni 2013. kad smo ušli u EU, a zašto i bi kad su na balkanski način osiguravali si ogromne profite. Naravno na račun potrošača, osiguranika, servisa, mehaničara, lakirera…

Naprosto moramo reagirati i jasno reći što je to Hrvatski ured za osiguranja pokušao spriječiti. U više su navrata tvrdili kako su HUAS-ovi pokušaji besmisleni i totalno promašeni te kako Hrvatska ima zadovoljavajući sustav koji regulira auto osiguranja. Tako je između ostalog portalu Osiguranje.hr gospodin Pauković bombastično izjavio: „ Auto osiguranja će evoluirati, a teze o „tektonskim pomacima“ su besmislene“.

Nešto slično kazivao je i brojnim drugima medijima tako da nama ne preostaje ništa drugo nego da još jednom ukažemo na istinu i činjenice.

Tako je notorna laž objavljena njegova teza na portalu Osiguranje.hr kako „osiguratelj ne određuje oštećenoj osobi gdje će popraviti vozilo – izbor je isključivo na oštećeniku“.

Posve je neobično da se gospodin Pauković koristi neistinama, jer dobro je znano da postoje osiguravajuće kuće, njih nemali broj, gotovo 70 posto registriranih u RH, koji krše ustavna i trgovačka prava poduzetnika auto servisa te prava potrošača da samostalno odaberu servisnu radionicu. Nije nikakva tajna da nerijetko oštećenima naređuju da mogu popraviti svoj oštećeni automobil u samo dvije radionice. Da svinjarija bude još veća, ona druga je u pravilu u vlasništvu neke od tvrtki koja je u povezanom poslovnom odnosu, vlasništvu, s osiguravateljem. Imamo bezbroj dokumenta koji jasno upozoravaju na teško kršenja ne samo ustavnih, potrošačkih i poduzetničkih prava, već i na nepoštivanje pravila samog Hrvatskog ureda za osiguranje koji isto godinama dopuštaju.

Jednako tako gospodin Pauković u svom odgovoru novinaru, kaže:

• Radi se o redovnom procesu izmjena i usklađivanja s direktivama EU-a te svakako nije riječ o ‘tektonskim promjenama’. Teza o ‘rušenju monopola’ također je deplasirana i dolazi od nekih interesnih skupina koje nemaju veze sa zaštitom potrošača. Na hrvatskom tržištu osiguranja ne postoji nikakav monopol, jer je na njemu značajan broj osiguratelja koji se u intenzivnoj tržišnoj utakmici nadmeću u kvaliteti pružene usluge i nuđenju konkurentne cijene za široku paletu osigurateljnih proizvoda, i sve to pod stalnim nadzorom HANFA-e i uz punu primjenu regulative EU-a.

Činjenice govore puno togo suprotno i teško demantiraju floskule direktora Hrvatskog ureda za osiguranje. Točno je jedino da Hrvatska mora usuglasiti svoje zakone s onima koje je propisala Europska komisija. Pravo je pitanje zašto to nije učinila do sada. Da je gospodin Hrvoje Pauković želio biti dobronamjeran onda bi kazao i kako postoje brojne zakonske odredbe u našem postojećem Zakonu, čak i starije od 15 godina, od trenutka kad je Hrvatska potpisala 2008. pred pristupne pregovore s Europskom unijom. Dobar dio odredbi nije usuglašen ni dan danas i stoga je prava ideja zakonodavca da se to napokon dogodi.

I stoga nam je neizmjerno drago da se to upravo događa. Sretni smo što i brojne osiguravajuće kuće u posljednje vrijeme mijenjaju svoje poslovne politike, počinju uvažavati račune servisa, ne limitiraju gdje će se auti popravljati, podižu cijenu sata rada od 13 eura koju nisu mijenjali više od desetljeće i višestruko više… Prijedlog novog zakona prošao je javnu raspravu, prošao je Vladu RH, a i čitanja u Saboru. Sve to dovoljno govori o ozbiljnosti promjena koje se događaju. I one su odista tektonske i suštinske!

U tekstu na portalu Osiguranje.hr, a i na brojnim drugim poratlima koji nažalost nisu nas ni pitali što o svemu misli druga strana. https://osiguranje.hr/NewsView.aspx?id=22198&cred=%256A%2565%2539%2556%2539%2576%2563%2531%2572%2554%2557%2569%2532%2541%2567%2572%2564%2547%254F%2553%2574%2551%253D%253D

Izneseno je niz netočnih informacija. Neistine se odnose i na Hrvatsku udrugu auto struka – HUAS. Kako nas pri tome nitko iz medija u kojima je „gostovao“ gospodin Pauković nije ništa pitao prije objavljivanja spornih napisa, tako nam ne preostaje nište drugo nego da i ovim putem prezentiramo istinu i činjenica.

Notorna je laž objavljena njegova teza kako „osiguratelj ne određuje oštećenoj osobi gdje će popraviti vozilo – izbor je isključivo na oštećeniku“. Posve je neobično da se gospodin Pauković koristi neistinama, jer dobro je znano da postoje osiguravajuće kuće, nemali broj, gotovo 70 posto registriranih u RH, koji krše ustavna i trgovačka prava poduzetnika auto servisa te prava potrošača da samostalno odaberu servisnu radionicu.

Nije nikakva tajna da nerijetko oštećenima naređuju da mogu popraviti svoj oštećeni automobil u samo dvije radionice. Da svinjarija bude još veća, ona druga je u pravilu u vlasništvu neke od tvrtki koja je u povezanom poslovnom odnosu, vlasništvu, s osiguravateljem. U posjedu smo brojnih dokumenata koji jasno upozoravaju na teško kršenja ne samo ustavnih, potrošačkih i poduzetničkih prava, već i na nepoštivanje pravila samog Hrvatskog ureda za osiguranje, koji isto godinama dopuštaju.

Jednako tako gospodin Pauković u svojim odgovorima medijima kaže:

• Radi se o redovnom procesu izmjena i usklađivanja s direktivama EU-a te svakako nije riječ o ‘tektonskim promjenama’. Teza o ‘rušenju monopola’ također je deplasirana i dolazi od nekih interesnih skupina koje nemaju veze sa zaštitom potrošača. Na hrvatskom tržištu osiguranja ne postoji nikakav monopol jer je na njemu značajan broj osiguratelja koji se u intenzivnoj tržišnoj utakmici nadmeću u kvaliteti pružene usluge i nuđenju konkurentne cijene za široku paletu osiguravajućih proizvoda, i sve to pod stalnim nadzorom HANFA-e i uz punu primjenu regulative EU-a.

Činjenice govore puno togo suprotno i teško demantiraju floskule direktora Hrvatskog ureda za osiguranje. Točno je jedino da Hrvatska mora usuglasiti svoje zakone s onima koje je propisala Europska komisija. Pravo je pitanje zašto to nije učinila do sada. Da je g. Pauković želio biti dobronamjeran onda bi Vam kazao i kako postoje brojne zakonske odredbe u našem postojećem Zakonu, čak i starije od 15 godina, od trenutka kad je Hrvatska potpisala 2008. pred pristupne pregovore s Europskom unijom. Dobar dio odredbi nije usuglašen ni dan danas i to to prava ideja zakonodavca da se to napokon dogodi.

Naime, osiguravateljima ne odgovara da se uvede red na tržište obveznog auto osiguranja u RH jer će onda morati imati principe rada kao i osiguratelji koji posluju u drugim državama članicama EU.

Naime, samo kod nas postoji nakaradni sustav procjene šteta u kojem pravna osoba koja štetu mora platiti istu štetu i sama procjenjuje preko svojih zaposlenih procjenitelja, a zatim odmah nakon famoznog, a pravno neuređenog pojma izvida štete, nude sramotne nagodbe gdje su ponuđeni iznosi višestruko manji od stvarne štete.

Mnogi potrošači nasjednu na tu nagodbu jer ih mnoga osiguranja uvjeravaju da sporazum o nagodbi svakako moraju potpisati jer u protivnom neće dobiti isplatu ili odugovlače sa isplatom. A kad kojim slučajem oštećenik dođe na popravak u registrirane servisne radionice onda osiguravatelji osporavaju službene satnice servisa, manipuliraju potrošnim materijalom, normativima itd.. Sve su to nesporne činjenice te smo preko naše udruge HUAS za naše članove pokrenuli više od 250 sudskih postupaka (u malom vremenskom periodu), u pripremi je još dvjesto, a naša Udruga je opomenama i prigovorima upućenim osiguravateljima uspjela izvansudski riješiti mnogobrojne postupke. Sudski postupci idu u tome smjeru da se sklopi ugovor o cesiji sa oštećenikom za razliku neplaćenog dijela računa te servis pokreće sudski spor. Prije nekoliko mjeseci, HUAS je za svog člana dobio prvu nepravomoćnu sudsku presudu gdje je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev servisa te je u obrazloženju presude jasno i nedvosmisleno naveo: Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 14-17 spisa).

Dakle, neka nam kolege iz Hrvatskog ureda za osiguranje objasne presudu i tumačenje sudbene vlasti. Očigledno je da pojedini osiguravatelji rade mimo zakonskih propisa što potvrđuju i sudovi. S tim da se ovim putem pozivamo i na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda RH koji u pravomoćnoj presudi, posl. br. Pž-3749/12 usvojio tužbu tužitelja (auto servisne radionice) te je nedvojbeno u obrazloženju naveo „… stoga činjenica da tuženik (kao osiguravatelj štetnika) ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi…“, a zatim odmah navodi „… niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu, dužan je u cijelosti podmiriti nastalu štetu…“.

 Samo kod nas postoji da osiguravajuće društvo ne želi platiti račun popravka servisa te samo kod nas postoji da treća strana (osiguravatelji) servisnim radionicama „priznaju“ cijenu sata rada do nekog iznosa kojeg sami osiguravatelji odrede.

Servisnim radionicama ne pada na pamet da se miješaju u cijene police osiguravatelja, odnosno da diraju u njihov core business.

Postavlja se pitanje, kako to da predložene izmjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to članka 12. ne donose ništa novo kako navodi g. Pauković, kad su u spomenutom članku dodana potpuno tri nova stavka, a jedan nadopunjen. Dakle, Ministarstvo financija ide za time da dodatno zaštiti potrošača jer smo dokazali da nepravilnosti postoje i to u značajnoj mjeri. Iz predloženog članka 12. novo proizlazi da:

• Osiguravatelji moraju isplatiti nesporni dio štete u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude, a maksimalno u roku od 60 dana od dana prijave štete
• Da oštećenici imaju pravo (mogućnost) da prilože procjenu štete neovisnih vještaka, a u slučaju prometnih nezgoda i ponudu servisne radionice (da bi se napravila ponuda mora se napraviti procjena) po svom vlastitom izboru. Navedeno će biti zakonska norma
• I Hanfa kao regulator mora donijeti podzakonski propis (pravilnik) koji će detaljnije urediti obradu i isplatu štete, a sve u cilju zaštite potrošača – oštećenika obzirom vladaju mnoge nepravilnosti i nejasnoće na tržištu.

Dakle, sasvim je jasno da promjene dolaze i da će pojedini osiguratelji morati prilagoditi svoje poslovanje novim pravilima igre. Negiranje problema od strane Hrvatskog ureda za osiguranje te pojedinih osiguratelja dovelo je do toga da smo morali tražiti zakonodavne izmjene.

• Nesporna je činjenica da je HUAS u više navrata tražio sastanke sa predstavnicima osiguranja međutim do sastanaka nije došlo.

Nagodbe kao takve se moraju urediti kako i predlažemo (uzor Njemačka praksa-udruga servisa ZKF) na način da se jasno i transparentno obrazloži ponuđeni iznos nagodbe potrošaču te da isti bude sačinjen u kalkulacijama Eurotax, Audatex ili nekog trećeg pružatelja usluga te pomnožen sa prosječnom cijenom sata rada potrebnim za popravak te moraju na to obračunati PDV.

Neka kolege iz Hrvatskog ureda za osiguranje objasne kako to da u Njemačkoj nagodbe iznose svega 5 % isplaćenih šteta dok je sve ostalo preko računa popravaka. Je li to zbog toga što su oštećenici tamo bolje platežne moći ili su osiguravatelji omogućili bolje kasko proizvode pa ljudi ne pristaju na mizeriju, to neka čitatelji sami procjene. Međutim, jasno je da sustav nagodbi u RH ne funkcionira jer ide na štetu onog tko je u tom procesu najranjiviji, a to je oštećenik. Država mora ovdje zaštiti i svoj interes (ali i interes poreznih obveznika) jer nagodbe koje plaćaju osiguratelji idu bez PDV-a pa su ljudi skloniji popravcima u „fušeraju“, jer nemaju dovoljno novčanih sredstava da pokriju svoju štetu u registriranoj radionici sa originalnim dijelovima. Dodatno, ni na jednoj nagodbi u RH koje nude osiguravatelji nije iskazan PDV, iako je stav Vrhovnog suda RH, na građanskoj sjednici, Su-IV-127/2013-10, od 5. prosinca 2013 veoma jasan: „Oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.“

Samo primjera radi, u EU regulativama nigdje ne piše da osiguravatelji imaju monopol na procjenu šteta što je praksa u Hrvatskoj. Sva osiguravajuća društva u RH imaju vlastita mjesta za procjene. Znano je to i našim susjednima Slovencima, samo 30 km odaljenim od našeg glavnog grada. Tamo i licencirani serviseri imaju pravo samostalne procjene, a ono što je još značajnije osiguravatelji su dužni poštivati izdane račune za obavljeni posao. Naprosto je nevjerojatna izjava direktora Hrvatskog ureda Vašem novinaru gdje govori da su nagodbe dobre i proziva našu Udrugu – HUAS koja je žestoki protivnik nagodbi iz brojnih razloga. Nigdje u Europi ne postoji toliki broj nagodbi, jer one na način na koji se one dešavaju u Hrvatskoj generiraju fušeraje, sivu zonu, izbjegavanje plaćanje PDV-a, diskriminaciju potrošača, a i servisa koji gube posao u srazu s fušerima. Nije nikakva tajna da se auti iz nagodbi loše popravljaju, da se nerijetko ni ne poprave, da se ugrožava sigurnost u prometu…

Navodi gospodina Paukovića „Teza o ‘rušenju monopola’ također je deplasirana i dolazi od nekih interesnih skupina koje nemaju veze sa zaštitom potrošača“ opet su neistiniti. Naime, HUAS je prije dvije godine sklopio suradnju sa Hrvatskom udrugom za zaštitom potrošača s kojom smo i radili na izmjenama navedenog Zakona. Gospodin Pauković tu činjenicu apsolutno zna pa je nevjerojatno da iznosi neistinu. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača je prepoznala HUAS kao partnera, jer svakodnevno dobivaju pritužbe na rad osiguravatelja prilikom obrade i isplate auto šteta. Dakle, HUAS ima apsolutnu podršku najveće i najznačajnije udruge za zaštitu potrošača. Pismo podrške HUZP-a HUAS-u u prilogu.

• Također g. Pauković navodi „Priča da se tek sada uvode neki ‘standardi EU-a’ potpuno je promašena i to veli: – potaknuta partikularnim interesima određene male skupine“, što je opet neistina. Naime Hrvatska udruga auto struka okuplja preko dvije stotine poslovnih subjekata, redom najvećih servisi u RH (limari, lakireri, mehaničari…), dobavljači dijelova, boja, lakova, lakirnica..

Čak i agencija za zastupanje u osiuranju. Tako da smo „mali“ baš i ne stoji, jer naši članovi imaju nekoliko desetina milijuna eura prihoda te tisuće zaposlenih. Udruženi su u HUAS, kako bi zajedno rješavali sve nagomilane probleme auto struke. Dodatno, našem predsjedniku Antoniju Đureti te HUAS-u dalo je pisanu podršku za izmjenom Zakona 286 servisa koji nisu svi dio HUAS-a. Također valja naglasiti da su podršku izmjenama Zakona, ali i HUAS-u dali Hrvatska obrtnička komora te spomenuti HUZP. Također, unutar radne skupine za izmjenu Zakona djelovali su i kolege iz HGK- Udruženje uvoznika motornim vozilima koji su zahtijevali izmjene Zakona. Podršku su dali i Hrvatska udruga poslodavaca te je Hrvatska odvjetnička komora uputila također inicijativu kojom bi se dodatno zaštitila prava potrošača. Dakle, očigledno je da se ne radi o maloj interesnoj skupini već o širem konsenzusu raznih subjekata koji žele promjene.

Gospodin Pauković je trebao tijekom svih ovih godina, koliko je na čelu krovne Udruge hrvatskih osiguravatelja, učiniti sve da se naša regulativa uskladi s praksom drugih država EU, no on očito iz njemu poznatih pobuda štiti monopol osiguravatelja i grubo diskriminira potrošače, servisere, ali državu… Sve navedeno govori kako je upravo gospodin Pauković jedan od onih koji štite monopol i posve mu je netočna teza kako Nacrt novog zakona i sam Zakon koji je već prošao javnu raspravu, Vladu te čitanja u Saboru ne donosi tektonske promjene o kojima već jedno dulje vrijeme progovara naša Udruga.

Brojne su i druge neistine koje je izrekao čelnik Hrvatskog ureda za osiguranje, no istine radi ne radi se odista ni o čemu drugome nego o grubom pokušaju zaštite interesa privilegiranih osiguravajućih društava.

Članovi Hrvatske udruge auto struke

Izvršni odbor Hrvatske udruge auto struke

Antonio Đureta, predsjednik Hrvatske udruge auto struke – osoba ovlaštena za zastupanje