Zagreb, 10. listopada 2024. – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio je prvostupanjsku presudu i dosudio u korist servisa u sporu protiv najvećeg hrvatskog osiguratelja.

U prvostupanjskom postupku, Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu u korist osiguratelja osiguranja po pitanju kasko štete, što je bila jedina takva odluka u prvom stupnju, ali je žalbeni sud ovu odluku preinačio i dosudio u korist servisa.

Naime, prvostupanjski sud prvo navodi da tuženik nije odredio cijenu radnog sata tužitelja kao servisera, nego je samo ugovorio proceduru popravka štete. Međutim, nakon toga prvostupanjski sud, dolazi do zaključka da je oštećenik odabirom alternativnog servisa doveo do aktivacije općih uvjeta prema kojima ograničenje opsega odgovornosti zahvaća i visinu koja se temelji na cijeni radnog sata, odnosno da popravak u radionici u odnosu na koju druge radionice imaju jeftinije cijene predstavlja doprinos šteti.

Prema ocjeni drugostupanjskog suda to bi značilo da ugovoreni postupak zapravo za oštećenika ima isti pravni učinak kao da je tuženik ograničio visinu cijene radnog sata, a takav je pravni učinak protivan propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, jer posredno prisiljava oštećenike na odabir nekog od ponuđenih servisa, s kojim osiguravajuće društvo može imati neki sporazum koji bi mogao biti zabranjen, jer bi za posljedicu mogao imati narušavanje tržišnog natjecanja.

Prema presudi Visokog trgovačkog suda, žalba tužitelja je osnovana te je osiguratelj dužan isplatiti servisu preostali neisplaćeni dio računa popravka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz troškove parničnog i žalbenog postupka, a koji se odnosi na cijenu sata rada.

Dakle, drugostupanjski sud je utvrdio da osiguratelj nema pravo jednostrano određivati cijenu radnog sata servisa i da osiguratelj nema pravo ograničiti naknadu troškova samo na onu cijenu koju su ponudili njihovi ovlašteni servisi, nego mora nadoknaditi trošak popravka u iznosu koji je odredio tužitelj kao neovisni serviser. Navodi i da osiguranik nije dužan koristiti usluge servisa koji mu preporučuje osiguravajuće društvo te da nema osnove za ograničavanje troškova po satu rada.

Ova presuda još jednom potvrđuje pravo autoservisera na slobodno određivanje cijene svojih usluga, kao i pravo oštećenika da sam bira u kojem će servisu popravljati automobil, a ne da im to isto nameće osiguravajuća kuća. Sve drugo ne bi bilo u skladu sa zakonom i svakako bi bilo protivno pravu tržišnog natjecanja.