Proslavili smo 20. godišnjicu HUAS-a! Teo Perić, osnivač i prvi predsjednik HUAS-a u emotivnom govoru podsjetio je kad je zajedno s Ivicom Ivičekom i njih još 12 utemeljio Udrugu koja ne samo da je opstala, već je postala važna karika u zbližavanju i olakšavanju života svih onih koji nešto znače u hrvatskoj auto struci.

Prije 20 godina osnovali smo HUAS, jer smo znali da jedino zajedno možemo opstati, da zajedno možemo puno lakše rješavati probleme. Drago mi je da i danas Udruga tako razmišlja, da nas je sve više. Fetivi Splićanin nije mogao sakriti suze i osjećaje koji su ga preplavili i to ne samo zbog sjećanja koja su navirala, već i zbog spoznaje da ono što su osmislili 2004. ima smisla.

Najbolja su spontana druženja, a upravo je takvo bilo ono na Plitvicama u povodu 20. obljetnice Hrvatske udruge auto struke. I baš kao što su osnivači pred dva desetljeća u Korenici zametnuli prve konture strukovne organizacije koja će spajati, pomagati, usmjeravati, olakšavati…, život svima onima koji su shvatili da će svoje probleme rješavati puno lakše, tako je i danas lijepo vidjeti kako ta ideja ne posustaje. Štoviše, HUAS se je održao i kroz povijest prometnuo u središnje mjesto svih onih koji rade ili su vezani uz auto struku. Nakon 20 godina ponovo na Plitvicama, na mjestu koje je bilo najbliže i Slavoncima i Dalmatincima, obrtnicima iz autoindustrije. Zahvaljujući prvom predsjedniku Teo Periću iz Splita i njegovoj tada desnoj ruci, Ivici Ivičeku iz Zagreba, započela je jedna lijepa priča koja traje i koja iz dana u dan daje sve bolje rezultate i zbližava ljude. Bilo je ovo posebno druženje. Onako neformalno, ali ipak iznimno radno i s učincima koje valja istaknuti. Stotinjak članova imalo je prigode saznati brojne aktivnosti koje je Udruga potaknula u posljednje vrijeme. Dakako da je i ovaj put u središtu pozornosti bio novi Zakon o obaveznim osiguranjima, no jednako tako bilo je fascinantno vidjeti kako nam se otvaraju i mnoge druge perspektive. Kako smo blizu jedni drugima, kako smo naslijedili brojne iste problema tako su interes na samo za našu Udrugu, već i za povezivanje iskazale i naše kolege iz Slovenije te Srbije. Došli su nam tako i predsjednik Slovenskog društva auto struke gospodin Peter Kunstelj s članovima njihova Izvršnog odbora te predsjednik Udruženja autoservisa Srbije gospodin Predrag Gordić, zajedno sa članovima izvršnog odbora. Bilo je zanimljvo slušati i razmjenjivati iskustva sa sve tri strane, jer naprosto smo svi shvatili da „jedni te isti igrači“, i kad je riječ o osiguravateljima, djeluju na cijelom prostoru kojeg pokrivaju naše udruge. Dakako nam je drago bilo čuti kako je baš naša, hrvatska pozicija, možda i najbolje te kako naši suradnici iz Srbije iskazuju potrebu za implementacijom brojnih rješenja za koja smo se uspjeli izboriti. Činjenice da je prosječni sat rada kojeg plaćaju osiguravatelji u Sloveniji, a i u Srbiji, niži, nego onaj u Hrvatskoj samo je bio jedan u nizu momenata koji su izazivali pozor i želju da sve ono što smo mi naučili u borbi za ostvarivanjem svojih prava prenesemo i na srodne nam udruge u Sloveniji i Srbiji. Jednako tako imali smo prigode čuti kako su se Slovenci izborili za neka druga osnovna potrošačka i radna prava, poput onog na pravo na zamjenski automobil, a Srbi su daleko dogurali s „proganjanjem i prijavljivanjem“ sive ekonomije i fušera. Upravo na ovakvim temama, baš kao i na onima klasične tehničke naravi i tehnološkog suporta gradila se priča o neminovnosti još većeg povezivanja. Koliko god je ovaj skup na Plitvicama imao pretenzije biti ležernim i opuštajućim, teme o kojima smo pričali, zaokupila su dobar dio pažnje dvodnevnog druženja. Iako nismo očekivali baš takav pozor, istaknuto je zadovoljstvo prilikom da ovakve „laganije konferencije“ postanu što češćom praksom.

• Po prvi put uspjeli smo okupiti i navodno one koji nam stoje s druge strane, osiguravatelje. Kao da sve više sazrijava vrijeme da shvatimo kako smo svi tu na istom zadatku i kako se osim za naša radna, potrošačka i ljudska prava valja izboriti i za najviše moguće standarde koji omogućavaju dobar i siguran popravak, zadovoljnog osiguranika i potrošača, uređene odnose. S nama su tako bili predstavnici iz Groupama osiguranja i Triglav osiguranja.

Vođena je iznimno zanimljiva rasprava u kojoj se kristalizira upravo gore navedena ideja.

I ovaj put naš skup nije mogao proći bez naših odvjetnika iz Odvjetničkog društva ZBA. Upravo zahvaljujući našim zajedničkim aktivnostima i presingom od, sada već i više od 1000 tužbi koje smo podigli protiv osiguravatelja uspjeli smo se izboriti da nakon više od dva desetljeće sad malo tko radi za mizernu satnicu od 13 eura. Bilo je lijepo čuti kako se satnica penje i iznad 35 eura, a u nekim slučajevima naši su se članovi izborili i za još više satnice. Odvjetnički ured tu nam je bio iznimno važna poluga, jer imamo desetak pravomoćnih presuda, a ona nam omogućavaju da se počne primjenjivati jedna sasvim nova praksa, da se uvažavaju službeni cjenici i standardi naši članova i njihovih radionica.

S nama su na Plitvicama bili i predstavnici novog programa za procjenu šteta (kalkulacija) DAT Hrvatska koji se nakon testiranja pokazao puno boljim nego konkurencija. Predstavili su nam svoju aplikaciju koja bi iz temelja mogla promijeniti i prije svega nam olakšati život, procjene šteta te učiniti da i mi sami bez imalo poteškoća možemo određivati vrlo precizno štete na vozilima. Teme su bile raznovrsne, zanimljive i poticajne, a vrijeme nas je spriječilo da otvorimo i druge zanimljivost iz našeg života. Tako nažalost nismo imali prigode pokazati nešto više o našoj novoj web stranici Nesreće.hr, koja treba prerasti u naše središnje mjesto na kojem će se moći dobiti apsolutno sve relevantne informacija iz svijeta auto struka.

Na Plitvicama se slavio ne samo HUAS i auto struka, već prigoda da nastavimo tamo gdje su Teo Perić i Ivica Iviček započeli pred dvadeset godina. Kako je naveo Antonio Đureta, naš treći u nizu predsjednik:

– U opuštenoj atmosferi održali smo sastanak gdje smo se zahvalili našim osnivačima (bilo je jako emotivno, pale su i suze), čuli smo neke nove informacije, ušli u konstruktivnu debatu, čuli iskustva ostalih kolega, ali ono najvažnije svi smo se međusobno povezali. Posebno hvala osnivačima g. Teu Periću i g. Ivici Ivičeku, Vama članovima, članovima izvršnog odbora HUAS-a, odvjetnicima iz ZBA, g. Igoru Stažiću, Ivanu, kolegama iz Slovenije i Srbije i svima ostalima.

Napomenuo je kako je HUAS je živo biće te kako smo od Udruge napravili pravu instituciju koja se svakodnevno bori za bolji položaj auto struke u RH. Od državnih institucija, Ministarstava, medija, agencija, sudova, osiguranja, leasing društava .. svi znaju za HUAS. 

Dodao je:

• Udruga su ljudi, udruga ste Vi.  Vi činite Udrugu i bez Vas ništa ne bi bilo moguće. Žao mi je jedino što ostali članovi nisu došli, da vide koliko nas ima i koliko nas je u ovom projektu i što smo učinili do sada i što sve možemo. Da vidite pripadnost. Zajedno radimo velike stvari. Vi radite razliku na terenu, zbog Vas se spremaju bolji dani za auto struku. Za Vas i Vašu djecu. Nadamo se da ćemo se češće družiti na ovakvim susretima (želja članova) i da će nas u udruzi biti što više.

Možda i najemotivniji dio naše konferencije dogodio se kad je riječ uzeo naš prvi predsjednik Teo Perić koji je odlučio nedavno umirovit se. On nije izdržao i u iznimno lijepom govoru poručio je:

 – Lipo je kad si u 67. možeš kupiti brod. Vridilo je! Pustia sam bradu, zapalio lulu i Bogu hvala dica rade. Prije 20 godina osnovali smo HUAS, jer smo znali da jedino zajedno možemo opstati, da zajedno možemo puno lakše rješavati probleme. Drago mi je da i danas Udruga tako razmišlja, da nas je sve više.

Fetivi Splićanin nije mogao sakriti suze i osjećaje koji su ga preplavili i to ne samo zbog sjećanja koja su navirala, već i zbog spoznaje da ono što su osmislili 2004. ima smisla.

Upravo je Teo Perić dokaz da kao pojedinci vrijedimo dosta, no kao zajednica smo istinski moćni i pravi igrači na tržištu za koje znaju svi. I to ne samo oni s kojima radimo i dodirujemo se, već i svekolika javnost. Naš doprinos građenju sve boljih i boljih standarda prepoznaje se u društvu.

Biti udruga i zadruga je generalno da ono što je nemoguće ili preskupo malima, udruženima postaje moguće i isplativo

Protiv krize najučinkovitije se bori smanjivanjem troškova i udruživanjem i zato ne čude sveprisutni trendovi ponajprije malih poduzetnika da interesnim okrupnjavanjem  zajedno počnu mijenjati svijet.

Kad ste mali i sami na poduzetničkom tržištu iznimno je teško parirati velikim kompanijama, no iz povijesti je znano kako udruživanje i zadrugarstvo može to premostiti. Stoga nimalo ne čudi što se i u nas javljaju trendovi poslovnog okupljanja zainteresiranih poduzetnika koji su shvatili da usamljeni ne mogu puno toga učini, no udruženi su snaga koja može i koja se respektira.