– “Kad se u ljudima izazove strah, imaju tendenciju prepustiti svoju snagu i moć autoritetima. To dobro znaju sve institucije koje žive od ljudskog straha.
Kad nam autoriteti dijagnosticiraju bolest, uplašimo se i prepustimo se njima. Kad nam se bilo kakva nesreća desi, prepustimo se. U tom stanju odricanja od svoje moći, prihvaćamo sve što nam se kaže, dokle god vjerujemo da autoriteti rade za naše dobro.
Naravno, znamo to nije slučaj.
Ali, osjećamo se sami u takvim situacijama, osjećamo da nam je sve previše.
Često pišem da je budućnost koju podržava promjena energetske slike naše realnosti usmjerena ka zajedništvu ljudi i spoznaji koliko smo moćni zajedno. Svatko neka da svoje jake strane u to zajedništvo, i osjeća se sigurnost i inspiracija. U stanju sigurnosti, ljudi mogu biti kreativni i inspirirani idejama koje tjeraju društvo naprijed.
Naravno, sile koje postoje, ne žele to, parazitske su i plaše se ljudskog zajedništva i ovise o daljnjem izazivanju strahova i osamljivanju ljudi.
Primjećujem da se to već dešava.
Super primjer na koji sam naišao je jedna neprofitna udruga iz Hrvatske, HUAS – Hrvatska Udruga Auto Struke. To je udruženje ljudi, malih obrtnika i odvjetnika koji se bore protiv osiguravateljskih kuća. Osiguranja su ogroman posao, i dok je u Europi to je lijepo regulirano zakonom, kod nas parazitiraju na ljudima, varaju, kradu novac i pošto nema zakonske regulative, rade što hoće, ne isplaćuju. Ta zajednica ruši osiguravateljske kuće i kreiraju zakone kako bi ljudi bili zaštićeni. Pokrenuli su stotine tužbi osiguranjima i sve parnice dobili. U Sloveniji su napravili kampanju protiv Generali osiguranja (koje se grozno ponaša prema ljudima) i organizirali prosvjede, to je pratilo 2 milijuna ljudi, te brojni autoservisi kod njih više neće popravljati aute osigurane od Generali osiguranja. Daju besplatne pravne savjete, tužbe, edukacije i izborili su da procjenu ne rade osiguranja nego autoservisi koji surađuju sa HUAS-om. Dakle, neće više biti moguće da osiguravatelji ucjenjuju, da sami procjenjuju štetu, da sami određuju satnicu, da diktiraju što će se i kako popravljati, da oštećenike tjeraju u servise koji oni odrede, itd.
Lijepo je znati da običan čovjek nije sam i prepušten institucijama kad se desi nesreća.
Inspirativan primjer snage koja dolazi kad postoji zajedništvo. Uz kupovinu od lokalnih proizvođača, što izgladnjuje korporativne “zvijeri”, ovakve stvari su budućnost. “